Uz Dan dobrovoljnih davatelja krvi, 25. listopada 2019.

Nema veće ljubavi, dobrote i poštenja nego nekome nepoznatome pokloniti svoju krv i spasiti mu život. Genetski je to kod zapisan u dušama naših sugrađana koje svakodnevno susrećemo u autobusima dok žure na posao ili fakultet, čiste ulice našega grada ili brinu da ni na trenutak ne ostanemo bez osnovnih životnih potrepština kao što su voda i struja. Za modernog čovjeka svakodnevno bombardiranog većinom beskorisnim informacijama senzacionalističkog sadržaja, takvi su ljudi neuočljivi pogotovo što se niti ne trude da to postanu. Ti ljudi ne voze skupocjene automobile, mobiteli su im često nešto starijeg datuma i ne nose posljednju modu i skupocjene satove. Doduše, u sebi nose jedan sat skupocjeniji od svih ostalih, biološki sat kojega nikada nije potrebno navijati i koji im s nepogrješivom točnošću javlja kada moraju otići nekome pružiti svoju ruku dobrote. Tako ih dalje vodi do transfuziologije riječkog KBC-a ili nekog od terena gdje je unaprijed oglašeno darivanje krvi toga dana. Tamo je, moglo bi se i na taj razmišljati, njihov drugi dom, mjesto gdje se dobro osjećaju i kojemu se uvijek rado, dobre volje vraćaju. Ono je važna i nezaobilazna postaja njihove životne misije, nečega čemu su se u životu odlučili, i dušom i tijelom, posvetiti. 

Osim drugom domu, dobrovoljnji darivatelji krvi pripadaju i svojoj drugoj obitelji a to je obitelj čija se obljetnica nastanka slavi i na današnji dan. Davne 1953. godine nastala je među sisačkim metalcima jedna nova hrvatska obitelj, obitelj koja nema granica i koja ima samo četiri jednostavna načela funkcioniranja. Ako se nešto može opisati kao dobrovoljno, besplatno, solidarno i anonimno, onda tome može pristupiti gotovo svatko, naravno pod uvjetom da je zdrav. I tako djelom, a ne riječima, dati svoj osobni doprinos u dragocjenoj ljekovitoj tekućini koja se ne može sintetizirati u laboratoriju i bez koje nema života. Nje ne smije i neće nikada ponestati, sve dok krvotok solidarnosti teče za sve potrebite.

I zato ako primijetite nekoga kako sretan i zadovoljan izlazi iz riječke poliklinike, mjesta na koje naši sugrađani obično baš ne dolaze s pretjeranim veseljem i poletom, zapitajte se na trenutak gdje je on upravo bio i što je tamo radio. Budući da je upravo otišao, nemojte se previše mučiti razmišljajući, već se jednostavno popnite stepenicama na drugi kat i zavirite na odjel transfuziologije. Tamo ćete, u slučaju da ste zdravi, moći svojom krvlju nekome nepoznatome olakšati njegovu bolest i patnju, a također spoznati i životnu radost i sreću svih 100.000 građana naše države koji dobrovoljno daruju krv.

A ako boravite ili radite na području Liburnije nazovite opatijski Crveni križ i raspitajte na koji se način možete pridružiti liburnijskoj obitelji dobrovoljnih darivatelja ove dragocjene tekućine.   

Sve informacije možete dobiti u prostoru GDCK Opatija, Rakovčeva 15, zatim upitom na telefon: 051 712 577 ili na mobitel: 091 788 80 26 – DDK odsjek, a kalendar akcija dobrovoljnih davanja krvi možete pogledati na našoj službenoj internet stranici http://hck-opatija.hr/.

Ponosni smo na sve naše darivatelje krvi, a čak 46 naših sugrađana uključilo se u ovu veliku humanu obitelj prvi puta darujući krv ove godine.

U prigodi obilježavanja ovogodišnjeg Dana dobrovoljnih davatelja krvi, 15 darivatelja Liburnije dobitnici su priznanja HCK koja će im biti uručena na prigodnoj svečanosti 8. studenog u restoranu Kinkela, Bregi.

Čestitamo svim darivateljima krvi 25. listopad – Dan dobrovoljnih davatelja krvi.

VODITELJ AKTIVA DDK GDCK OPATIJA PROF. ROBERTO ŽIGULIĆ